Posle nekoliko dana boravka u Moskvi pozvan sam na kuvarsko vece. To je bila idealna prilika da se upoznam sa moskovskom kaucsurfing ekipom i pritom nadjem smestaj za poslednji dan svog obravka za koji sam vec planirao neko spavanje na zeleznickoj stanici.
...
-Jel treba nesto da donesem?
-Pa, posto organizujemo vece meksicke hrane dobro bi nam dosla tekila, ali ako je ne nadjes samo donesi neko vino.
-Ok, vidimo se veceras.
Tekila- 20 eura, 30 eura, 25 eura, 18 eura.... Odlucio sam da ipak donesem vino i to rusko. Domacica ove kuvarske veceri na moje veliko iznenadjenje zivi 50 metara od ulice Stari Arbat koja je glavno moskovsko setaliste. Prepuna umetnika, setaca i kafana u kojima su nekad sedela velika imena ruske knjizevnosti. NEsto kao moskovska Skadarlija, preko dana jedno uzasno dosadno mesto. Najzanimljivija u ovoj ulici bila mi je ogromna naduvana flasa Klinskog piva. Osim starog tu je i novo, besni automobili danasnjih Puskina i Dostojevskog koji umesto perom masu pistoljima.
Na zurku sam dosao u sorcu i majici, oznojan, i smrdljiv posle celodnevne setnje Moskvom. Za razliku od mene drugi ljudi su se obukli vise nego pristojno. Odela i kravate, haljine i svilene kosulje, ljudi kao da su dosli na neki bal. Hrana je bila odlicna spremila ju je domacica Natalija koja je jedna mnogo dobra devojka. KAsnije ce me i ugostiti to kobno poslednje vece.
-Nisam mogao da nadjem tekilu pa sam doneo vino... Rusko vino.
-JAo, risko vino... nikad u zivotu nisam probala rusko vino.
-Evo ti prilike.
Osim Natalije zurci su prisustvovali i dva Finca koji su na proputovanju kroz Rusiju, Irkutsk im je krajnja tacka, jedan Rus koji je malo kasnije dosao im je savetovao da tamo nikako ne idu i da je Sibir uopste veoma opasno mesto za strance. Citajuci stotine putopisa na netu znao sam da je to glupost, ali mislim da ga ni oni nisu bas ozbiljno shvatili.
Olga je isto bila tu, zgodna devojka sa kratkom frizurom i veoma cudnim receptom za gvakamoli u koji dodaje cak i mleko. Onda je tu bile neka ultra dobra riba, vrsna Ruskinja, duge noge, smedje plava kosa. Pa neki Brazilac
-Ti si iz Moskve?
-Ne zivim ovde , inace sam iz Brazila.
-Cime se bavis ovde?
-Imam firmu koja uvozi u Rusiju meso iz Juzne Amerike.
Mislim se u kakvo sam drustvo upao , i kako mi je ovo sansa da se ubacim u kakvu dobrostojecu firmu, masonsku lozu itd. Veceri je prisustvovao i jedan CS ambasador, koji je kao pravi ambasador dosao pod punom opremom u odelu i sa kravatom. MEne su proglasili za oficijalnog Meksikanca posto je glupo da veceri meksicke kuhinje ne prisustvuje i Meksikanac, a ja sam po tenu i radnim navikama bvo najblizi.
Zurku sam morao da napustim prvi iz razloga sto je moja nova kaucsurfing domacica rano legala, kako bi kombinacijom metroa i autobusa stigao do njenog stana pre nego ona zaspi.
-Moram da idem ljudim, moj host rano leze a meni poslednji autobus polazi u ponoc.
-A gde ti zivi host- upita me ona dobra riba, a ja molim boga da se ponudi da me odveze.
-VDNKh
-Pa zasto ne uzmes taksi?
Pa ne bih da me osure za jedno 50-ak eura zlato- pomislih.
-Pa eto....
I tako pozdravih se sa svakim ponaosob i zaputim se prema metrou.
недеља, 30. мај 2010.
Пријавите се на:
Објављивање коментара (Atom)
Нема коментара:
Постави коментар